IE8 accelerator
facebook fun page


                  Smrt majke Jugovića - analiza

Poznato je da najviše tragova starih verovanja Slovena sadrže u sebi lirske narodne pesme, na prvom mestu obredne i običajne. Međutim, i pojedine epske narodne pesme čuvaju ostatke svog starijeg značenja.

Primer za ovakvo zadržavanje starijih slojeva ispod kasnijih nanosa jeste poznata pesma kosovske tematike „Smrt majke Јugovića“. Ova pesma o simbolu svih majki koje su doživele tragičan gubitak, o njenoj hrabrosti  i njenom bolu bez suza ušla je u sve antologije srpske epike i svoj vrhunac ima u završnim stihovima:

Al' tu majka odoljet' ne može
        Prepuče joj srce od žalosti.

Ovi stihovi, široko rasprostranjeni i opšte poznati, savršeno zatvaraju priču o majci heroju i istovremeno predstavljaju jedan od najvećih falsifikata u našoj narodnoj epici. Ove stihove u pesmu je uneo Stojan Novaković u svom pokušaju sastavljanja epa „Kosovo“, budući da se stihovi koje je Vuk zapisao i koji su se prvobitno nalazili na mestu ovih nikako ne uklapaju u opšti baladični ton pesme. Međutim, ako originalni stihovi

        Nadula se Јugovića majka
        Nadula se pa se i raspade

i kvare kasniju koncepciju pesme, oni otvaraju put ka saznanjima vezanim za njen nastanak prvobitnu tematiku. Poređenje opisa smrti majke Јugovića u glavnim komponentama poklapa se sa načinom uništavanja nekih poznatih bića iz srpske demonologije, na prvom mestu vampira („naduo se kao vampir“). Može se zaključiti, dakle, da je majka Јugovića prvobitno bila neki ženski demon. Narodni pevač je stariju pesmu prekrio istorijskim nanosima, ali je, iz razloga što su početak i kraj markirana mesta u poetici usmene književnosti, završetak ostao neizmenjen. U ovom svetlu posmatrani, novo značenje dobijaju i fantastični elementi pesme:

Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova;
Ona leti nad Kosovo ravno
.

Naknadno motivisani kao posledica milosti hrišćanoskog boga, ovo su zapravo ostaci prvobitnih atributa demonskog bića koje leti na razbojište i hrani se leševima. Ovo dokazuje da Sloveni mitskim i demonskim bićima nisu posvećivali samo kratke lirske forme.

 

Romana Radović

 

Smrt majke Jugovića

 Mili Bože, čuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovo vojska,
U toj vojsci devet Jugovića,
I deseti stari Jug Bogdane;
Boga moli Jugovića majka,;
Da joj Bog da oči sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti na Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovića
I desetog star-Juga Bogdana.;
Što molila Boga domolila:
Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova,
ona leti nad Kosovo ravno,
Mrtvi nađe devet Jugovića,;
I desetog star-Juga Bogdana,
I više nji devet bojni koplja,
Na kopljima devet sokolova,
Oko koplja devet dobri konja,;
A pored nji devet ljuti lava.
Tad' zavrišta devet dobri konja,
I zalaja devet ljuti lava,
A zaklikta devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,;
Da od srdca suze ne pustila,
Već uzima devet dobri konja,
I uzima devet ljudi lava,
I uzima devet sokolova,
Pak se vrati dvoru bijelome.;
Daleko je snae ugledale,
Malo bliže pred nju išetale,
Zakukalo devet udovica,
Zaplakalo devet sirotica,
Zavrištalo devet dobri konja,;
Zalajalo devet ljuti lava,
zakliktalo devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad je bilo noći u po noći,;
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanove ljube:
"Snao moja, ljubo Damjanova!
"Što nam vrišti Damjanov zelenko?
"Al' je gladan šenice bjelice,;
"Ali žedan vode sa Zvečana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanov!
"Nit' je gladan šenice bjelice,
"Niti žedan vode sa Zvečana,;
"Već je njega Damjan naučio
"Da po noći sitnu zob zobati,
"Od po noći na drum putovati;
"Pak on žali svoga gospodara
"Što ga nije na sebi donijo.";
I tu majka tvrda srdca bila,
Da od srdca suze ne pustila,
Kad u jutru danak osvanuo,
Ali lete dva vrana gavrana,
Krvava im krila do ramena,;
Na kljunove b'jela pjena trgla;
Oni nose ruku od junaka
I na ruci burma pozlaćena
Bacaju je u krioce majci;
Uze ruku Jugovića majka,;
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snao moja, ljubo Damjanova!
"Bi l' poznala, čija j' ovo ruka?
"Provara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova!
"Ovo j' ruka našeg Damjana,
"Jera burmu ja poznajem, majko,
"Burma sa mnom na vjenčanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,;
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko!
"Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
"A rasla si na kriocu mome,;
"Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim star-Jugom Bogdanom.