IE8 accelerator
facebook fun page

                                 Domovij

Kucni duh - Ana Milojković - Omi
    Sloveni su više nego ostali narodi bili vezani za svoj dom i porodicu. Zbog toga je kult predaka bio jedan od najznačajnijih slovenskih kultova, a pored predaka poštovali su i Roda, rožanice, te različite kućne duhove. Jedan od najpoznatijih kućnih duhova bio je ruski domovoj. On se zamišljao kao rogati čovečuljak potpuno prekriven krznom, sa crvenom kapicom koja je karakteristična za sva bića kojima se pripisuju magijske moći. Verovalo se da živi iza ognjišta ili u kuhinjskoj peći i da je zadužen za blagostanje ukućana. Ognjište je, inače, za Slovene odvajkada predstavljalo najvažniji deo kuće, što dokazuju rezultati brojnih arheoloških istraživanja. Ono je bilo izvor toplote i mesto na kome se spravljala hrana, ali i mesto na kome su se sahranjivali pokojnici. Boravište domovoja ukazuje na njegovu povezanost sa kultom predaka čiji je on neizostavni deo, a evo i zašto. Naime, domovoj se smatrao najvažnijim pretkom porodice, samim njenim osnivačem. Njegovo drugo ime dedushka  tj. dedica opisuje ga kao najstarijeg pretka i on se kao takav poštovao. Dakle, kada osnivač jedne porodice umre i bude sahranjen ispod ognjišta on postaje domovoj - zaštitnik svojih potomaka. On im posle smrti daruje blagostanje i brine se o njima, kao što je to i za života činio. Vladalo je uverenje da novoizgrađena kuća neće doživeti prosperitet ako glava porodice ne umre i ne postane domovoj.

Domovoj nije štitio samo ljude već i njihove domaće životinje od kojih je umnogome zavisilo blagostanje kuće. U slučaju da nije bio valjano poštovan, domovoj bi napuštao kuću zbog čega su se ovom biću morale davati ponude. Najčešće je u pitanju bilo parče hleba i malo soli. Postojala je još jedna preventivna metoda – da domovoj ne bi napustio kuću kada glava porodice negde ode domaćica bi zatvarala peć u kojoj je, po verovanju, domovoj živeo. Ipak, ovo biće je bilo suviše vezano za jednu porodicu da bi je tek tako napustilo. Svoju ljutnju najčešće je izražavalo razbijanjem lonaca i uništavanjem nameštaja. Drugo ime domovoja bilo je domovik a verovalo se i da ima ženu - domoviku. Domovika je poznata i kao kikamora a njena boravišta su podrumi i kokošinjci.

Postoji jedna legenda o nastanku domovoja koju navodi Majk Dikson-Kenedi u svojoj knjizi Enciklopedija ruskih i slovenskih mitova i legendi. Po tom predanju, grupa bića pobunila se protiv Svaroga u vreme kada je stvarao svet. On ih je zbog toga proterao, nakon čega su ta bića pala na zemlju- neka u šume, neka na livade a neka, pak, u kuće i dvorišta. Oni koji su naselili kuće postali su domovoji a oni koji su naselili dvorišta – dvorevoji . Navedena legenda sasvim je sigurno nastala pod uticajem hrišćanstva budući da nalikuje na priču o isterivanju Lucifera i njegovih pristalica iz raja. Ipak, biće slično domovoju deo je mnogih indo-evropskih folklornih tradicija, pa nema sumnje da njegovo poreklo vodi iz perioda pre prihvatnja hrišćanstva. U germanskom folkloru postoji kućni duh kobolt  koji se takođe opisuje kao čovečuljak sa crvenom kapicom koje donosi blagostanje porodici. Litvanci su ovo biće zvali kaukas a letonci majas gars.

Vesna Kakševski