IE8 accelerator
facebook fun page


                            Veštica

Veštice - Ana Milojković - Omi
    Veštica je mitsko biće koje nije bilo poznato samo Slovenima, već svim narodima Evrope. Kako su veštice smatrane zlim demonskim bićima, česti su bili progoni veštica, kao i mučenje i ubijanje žena koje su proglašenim vešticama.
     Samo žene su mogle postati veštice. Postojalo je nekoliko načina, kako neka žena može postati veštica. Vešticom se ili postajalo ukoliko bi žena izrazila želju da postane veštica i sklopila dogovor ili sa ostalim vešticama, koje bi je primile u svoj krug ili sa nekim drugim demonskim vladarem (dolaskom hrišćanstva đavolom). Takođe žena je mogla postati veštica rođenjem, ukoliko je majka veštica. To dete nije postajalo odmah vešticom, već tek kad napuni određeni broj godina i nakon što se uda. Mlađe devojke su mogle postati samo morama, koje su mogle da muče čoveka, ali ne kao veštice i da ubijaju. Prepoznalo bi se da je devojčica veštica, ukoliko bi bila rođena u krvavoj košuljici. Babice koje bi bile pri porođaju bi spaljivale ili zakopavale košuljicu, jer se smatralo da su veštica i krvava košuljica u vezi i da će uništenjem košulice nestati i natprirodne moći veštice. Kada se rodi veštica, često su babice izlazile iz kuce i javno vikale da je rođena veštica, jer se smatralo da priznanjem veštica gubi moći. Međutim ovo je moglo imati negativne posledice po majku, pa se ovome nije pribegavalo.
     Veštice zamišljane kao žene, za koje se smatralo da imaju malo izraženije kosti ili brkove. One su se hranili srcima ljudi. Svoje žrtve bi ubijale čarobnim štapićem, čime bi im otvorile grudi i izvadile srce. Nakon toga bi određivale kad će i kojim povodom i uzrokom žrtva umreti ili poginuti. Veštice su mogle promeniti oblik u neku pticu, noćnog leptira ili slepog miša. Svoja nedela su činile isključivo noću. Smatralo se da kada zaspi žena koja je veštica, njena duša izlazi iz tela, preobražava se u noćnog leptira i u tom obliku napada. Kada bi žena za koju se smatra da je veštica zaspala, okretala se tako da glava bude na mestu gde su pre bile noge, jer se verovalo da duša neće u tom slučaju umeti da se vrati i da će veštica umreti. Kada bi se uhvatio noćni leptir, malo bi mu se sagorela krila i reklo bi mu se da dođe sutra po malo soli. Verovalo se da će sutradan doći žena sa povređenom rukom da traži so i tako bi se mogla prepoznati veštica. Postoje mnoga verovanja u to kako se može prepoznati veštica. Smatralo se da su nekim ljudima i date posebne osobine da mogu da prepoznaju vešticu. Te osobine su se mogle i steći na određene načine. Recimo u nekim krajevim se smatralo, da ukoliko se odseče glava prvoj ubijenoj zmiji te godine i stavi belog luka u telo, i to telo zmije zasadi, kad izraste, osoba koja nosi tu biljku sa sobom će moći da prepoznaje veštice. U Bosni se smatralo da ako se malo sažvaće prvi zalogaj hrane i stavi ispod pazuha, da će se moći prepoznavati veštice. Kada bi veštice išle u lov na nove žrtve, one bi se mazale nekom mašću. Ta mast se pravila od ljudske krvi, noktiju, sala, dlaka sa genitalija, kože s polnog organa obrezanih dečaka. Kada bi se mazala izgovarala bi čarobnu formulu, pri čemu nije smela da pogreši.
     Veštice su se i sastajale. Važniji sastanci bi se održavali jednom godišnje, obično ispod nekog oraha. Tada bi se veštice veselile i tada bi se obavljala inicijalizacija novih veštica. Pri inicijalizaciji, nova veštica bi dobila krila slepog miša i crno ruho i postajala jednaka sa ostalim vešticama. Postojala je i predvodnica veštica na ovim sastancima. Ona bi bila privilegovana da nije morala da žrtvuje nikog iz svog roda. Na ovim sastancima bi predvodnica učila ostale veštice nekim novim veštinama, a takođe bi delila i zadatke, šta koja treba da uradi.
     Veštica koja bi javno priznala da je veštica, izgubila bi natprirodne moći i više ne bi mogla da ubija, ali njeno znanje o lekovitim i otrovnim biljkama se ne bi izgubilo. Tako da su se često veštice koje su priznale da su veštice, bavile lečenjem i pravljenjem lekova.
     Kao i svi ostali demoni veštice su se plašile belog luka. U danima kada su bile aktivne (obično subota uveče), ljudi su nosili sa sobom beli luk. Takođe veštice ne trpe pelin i smiljan.
     U danima kada su aktivne mogle su se videti u obliku svetlecih iskri. Veštice su napadale najčešće subotom, a bilo je još dana kada su one napadale, kao na primer za vreme Božića, Poklada, Đurđevdana, Vaskrsa i Ivanjske noći. Nisu mogle nauditi starijim ljudima, već samo mlađima. Takođe se verovalo, da ne mogu nauditi nekom ko je rođen u ,,muške dane’’ (ponedeljak, utorak, četvrtak i petak). Mislilo se da im prepreke predstavljaju kućni predmeti postavljeni naopako. Tokom istorije po celoj Evropi veštice su proganjane i ubijane od strane svetovnih vlasti, ali takođe i crkve.

Nikola Milošević